Različiti stupnjevi mirisa neizbježno nastaju kada anKamion za distribuciju asfaltaizvodi formalne građevinske radove. To je određeno fizičkim i kemijskim svojstvima asfalta i ne može se u potpunosti izbjeći u svim scenarijima distribucije asfalta; variraju samo intenzitet i trajanje mirisa. Vrući asfalt, modificirani asfalt i emulgirani asfalt često se koriste u izgradnji cesta i pokazuju jasne razlike u koncentraciji mirisa i svojstvima mirisa tijekom rada.
Vrući asfalt stvara najočitiji miris u građevinarstvu. Kako bi se zadovoljili zahtjevi mobilnosti distribucije, mora se zagrijati do tekućeg stanja između 130 stupnjeva i 180 stupnjeva. U uvjetima visoke temperature, frakcije lake nafte, aromatski ugljikovodici i druge hlapljive tvari unutar asfalta brzo isparavaju, stvarajući svijetlo-crne asfaltne pare popraćene jakim oštrim mirisom spaljenog. Svaki porast temperature od 10 stupnjeva uvelike ubrzava isparavanje i značajno pojačava mirise. Formuliran sa SBS-om, gumom i drugim modifikatorima, modificirani asfalt oslobađa teže, iritantnije mirise koji traju dulje nakon isparavanja na visokoj temperaturi.
Za usporedbu, emulgirani asfalt na sobnoj temperaturi ne zahtijeva zagrijavanje na visokoj temperaturi. Raspršuje se i distribuira samo pod pritiskom, stvarajući vrlo malo hlapljivih tvari i izrazito slabe mirise. Jedva ima očite utjecaje na okolinu i uglavnom se primjenjuje za manje popravke i konstrukciju tankoslojnih brtvi. Osim samog asfalta, uvjeti opreme također utječu na razinu mirisa. Ostaci starog asfalta unutar asfaltnih cjevovoda ili neravnomjerno zagrijavanje spremnika mogu uzrokovati lokalno pregrijavanje asfalta i karbonizaciju, stvarajući jače mirise izgorjelog.
Što se tiče pokrivenosti mirisa i uzoraka raspršivanja, prirodni vjetar brzo otpuhuje asfaltne pare tijekom izgradnje ceste na otvorenom. Mirisi se koncentriraju samo unutar radnog radijusa od 5-10 metara i potpuno nestaju 10-20 minuta nakon završetka rada. Pare se ne mogu brzo raspršiti u tunelima, ograđenim zatvorenim dijelovima ceste ili niskim područjima bez vjetra, tako da mirisi ostaju jaki i raspršuju se mnogo sporije. U međuvremenu, kišni dani s niskom temperaturom karakteriziraju visoka vlažnost zraka i slaba cirkulacija zraka, zbog čega se mirisi zadržavaju dulje nego tijekom sunčanih dana.
Iz perspektive sigurnosti i zaštite, asfaltne pare sadrže štetne hlapljive komponente u tragovima. Dugotrajno udisanje iz blizine iritira dišne puteve. Stoga, u standardiziranoj gradnji, operateri na gradilištu moraju nositi plinske maske, zaštitne rukavice, zaštitnu odjeću i drugu zaštitnu opremu kako bi izbjegli dugotrajnu izloženost dimovima. Građevinski timovi također će organizirati ventilaciju na gradilištu i izbjegavati rad tijekom vršnih sati u blizini gusto naseljenih područja kako bi se smanjio utjecaj mirisa na obližnje stanovnike. Općenito, radni mirisi normalni su fizički fenomeni. Standardna konstrukcija i odgovarajuće zaštitne mjere mogu ublažiti sigurnosne i ekološke rizike.
